Povežite se s nama

HOTNEWS

Carrie Bradshaw iz Buševca: Ana je novinarka, voditeljica i glumica

Objavljeno

na

Rijetke su prilike u životu novinara kad je intervju zapravo – kava s prijateljem. Ili prijateljicom. U ovom slučaju upravo je tako.– Slušaj, imam ti prijedlog za priču koju će tebi biti vrlo lako napraviti – javio se gazda jednog sunčanog poslijepodneva. – Dobro… – ostao sam malo zbunjen. – Ana Katulić! – otkrio je karte šef, a evo i mene već u sljedećoj sekundi:– Prodano! Ana je, naime, prijateljica. Dugogodišnja, draga prijateljica, kolegica. I odmah sam okrenuo njen broj.

 

-Bok, Ana. Jel’ čitaš ti one moje Priče iz kvarta u Reporteru?- Da… – sad je ona bila zbunjena. – E, znaš tko je glavni lik moje sljedeće priče?- Tko? – mogao sam čuti njene upitnike iznad glave. – Ti – rekao sam i dobro je nasmijao. Preostalo je još jedino uvjeriti je da mislim ozbiljno, dogovoriti kavu, naći se i sjesti… Nismo već dugo, teško je Anu uloviti, a vidjet ćete i zašto. – Kako mi izgleda radni dan? To je kaos. Ima dana kad se budim ujutro u 5.45, radim do jedan na radiju, nešto pojedem, idem dalje i kući se vratim taman na spavanje. Ne bih to smjela reći jer će memama ubiti, ali zadnjih tjedan dana doslovno ni ne spremam krevet, nema smisla – smije se Ana.

 

Novinarstvo je posao, gluma najveća strast

 

Zanimljivo je ovo razdoblje u njenom životu. U novinarstvu je Ana od 19 godina, tamo negdje 2003. je prvi put došla na RVG, onako mlada, prpošna i energična, ali i vrlo talentirana. Bila je i u kadru Velikogoričkih kronika, u informativnom programu RVG-a, često i u eteru, puno je toga natipkala i na stranicama Reportera, a posljednje četiri godine novinarski je rasla i napredovala na Media servisu. Znate ono, “za Media servis, Ana Katulić”… Od prije nekih mjesec dana možemo je slušati na frekvencijama Gold FM-a, radija koji je neka vrsta nasljednika RVG-a, ali novinarstvo je trenutačno u drugom planu. Ana Katulić (5)Ana je, naime, zaluđena glumom. Koketirala je s glumom kao srednjoškolka, a ljubav je ponovno planula kad joj je bilo 28. Otkud netko u glumi u tvojim godinama, krenuo sam “stankovićevski”. – A čuj njega, što to znači u mojim godinama? Dobre su to godine – nasmijala se Ana i nastavila: – Danas kad gledam, mislim da dobar glumac može biti samo onaj tko životno i mentalno sazrije. Ti s 18 godina možeš upisati akademiju, educirati se i učiti, ali tek kad čovjek dođe u zrelije godine, kad skuži i život i samog sebe, istinski može početi promišljati kao glumac. Barem je kod mene tako. Tek kad sam došla u neke godine shvatila sam što je gluma, da tu nema onoga ‘sad ću ja biti lijepa na pozornici’. Ne, gluma je umjetnost koja dolazi iz tebe, nešto što se istinski osjeća. I ja istinski osjećam da je gluma moje biće. Posebna se strast pojavi u očima kad govori o glumi, iako je dodala Ana i da je novinarstvo njen posao, da je toga svjesna, no ljubav je ljubav… – Kad stanem na pozornicu, ja guštam, super mi je. Ali, što je puno važnije, vidim da i ljudi koji me gledaju super. Nema boljeg osjećaja od toga. Da je bilo malo više hrabrosti, možda bi Ana već odavno bila u glumi, možda se ne bi ni dotakla novinarstva. – Nakon srednje škole sam se pripremala za Akademiju, ali bila sam stvarno premlada. Tad me držao taj ‘ja ću biti lijepa na pozornici’ sindrom. A nisam imala pojma što znači biti glumica. Na kraju sam odustala, mislila sam da nisam dovoljno dobra… Nikad nisam otišla na prijemni, umjesto toga sam upisala novinarstvo, završila ga i dosad već u karijeri napravila toliko da mogu biti zadovoljna. Neki kolege imaju više ciljeve, biti super poznati, nagrađivani istraživački novinari, ali ja sam u svim ovim godinama, kroz RVG, Reporter, Vjesnik, Media servis i sad Gold FM, uspjela raditi na širokom dijapazonu poslova, od lokalnog novinarstva, televizijskog, radijskog, praćenja vlade, Sabora… Dobro, čekaj, sad pričamo o glumi, poslije ćemo o novinarstvu. – Aha, oprosti, malo sam se zaletila. Zna joj se dogoditi, čudo je koliko ta može pričati… Dakle, gluma je najbolje što ti se trenutačno događa u životu? – Da, da, da.

 

Predstava s nas dvije kao da rodiš dijete

 

Da se otvori prilika, bi li radila samo to i ništa više? – Naravno! Gledaj, meni je drago što nikad nisam otišla na taj prijemni za Akademiju, više mi se sviđa ovako. Ja to uvijek govorim, a frendovi mi se smiju, ali mislim da se sve u životu događa u nekim krugovima, u spirali. Svaki krug se mora zatvoriti da bi krenuo dalje, ali na kraju te put ipak dovede tamo gdje treba. Možda djeluje malo mistično, duhovno, ali ja to tako nekako vidim. Kao spiralu. Evo, gledaj mene. Htjela sam upisati glumu, odustala sam, krenula na drugu stranu, bavila se novinarstvom, ali opet sam se vratila na glumu. I u njoj bi, jasno vam je već, žarko željela ostati. A počela je jako dobro.

 

 

Sredinom travnja premijeru je doživjela monodrama “Mala poduzetnica u velikoj blokadi”, autorice Romane Rožić, u kojoj glavnu i jedinu ulogu igra Ana Katulić. I, kažu kritike, igra je sjajno. – S Romanom, našom goričkom akademski obrazovanom redateljicom, našla sam se jedan dan na kavi i pitala me: ‘Hoćemo nešto zajedno raditi?’ I tako smo se dogovorile da napravi monodramu koju će napisati baš za mene. I ja sam rekla: ‘Super, može!’ Napisala je tekst i poslala mi ga, a kad sam ga pročitala u sekundi sam shvatila: ‘Da, to je ono što želim raditi’ – prepričava mi Ana početak suradnje sa svojom rođakinjom.– Da, daljnje smo rođakinje, i ona je porijeklom iz Buševca. Znamo se još iz vremena dok je radila u pučkom kazalištu u Buševcu, u kojem sam bila i ja, a sretale smo se i kasnije u novinarsko-glumačkim krugovima. Ona je puno radila u Berlinu, osmislila je koncept emisije Parlaonica na HTV-u, puno je radila s pučkim kazalištima, ima i neke filmove… – nabrajala je Ana. Od teksta i euforije do premijere prošlo je dosta vremena, više od plana.- Znale smo se zezati da smo porodile dijete, i za to treba devet mjeseci, koliko i nama za predstavu – kaže Katulićka i nastavlja: – Prošlo ljeto smo krenule s probama i u to smo ušle potpuno same. Ona, ja i baš nitko više. Pazi, nemamo love, nemamo prostor… Imamo tekst i volju. Imale smo probe kod Romane doma, pa kod mene u stanu, snalazile smo se. Tu su i poslovi, svaka ima svoje obaveze, nije nam to bila primarna stvar u životu… I na kraju se sve to otegnulo na skoro godinu dana. Ili, ako ćemo tako gledati, punih devet mjeseci. U zadnjoj fazi, ističe i zahvaljuje, pomogao je i Grad, dobila je na korištenje dvoranu Galženica, u kojoj bi uskoro moglo doći i do goričke premijere. Izvedbu na Susrete kazališnih amatera Zagrebačke županije Ana naziva pretpremijerom. – Uh, sreća da nam se otvorila ta prilika. To ti je kao kad žvačeš žvakaću predugo, jednostavno je moraš ispljunuti. Meni je došao taj moment, da smo još malo čekali, vjerojatno bi mi predstava postala grozna, počela me živcirati. Ukratko, progutala bi tu žvakaću – opisuje taj osjećaj Ana. Kad smo već kod osjećaja, kakav je osjećaj bio ispljunuti žvakaću? – Bilo je super! Prošlo je odlično. Osvojile smo nagrade, Romana za najbolji novi dramski tekst, a ja za najbolju glavnu žensku ulogu na smotri. I kritike su jako dobro, a sve to je dobra polazna točka, govori da sve to nešto vrijedi. To nam je važno jer ćemo predstavu raditi i dalje – najavila je Ana.

 

Kad prijatelji ne znaju smije li se smijati…

 

Predstava nije jedna od onih “laganih”, izaziva emocije, ali glavni cilj cure su postigle. – Kako je ovo na neki način angažirano kazalište, nismo znali kako će publika reagirati, hoće li taj tekst doživjeti kao nas dvije. Nama je to bilo super od početka, ali nismo znali hoće li biti i publici. Tema krize, represije, nema se novaca, svi kukaju… To je svakodnevna tema koju slušamo po kafićima, bojala sam se da će ljudima biti dosadno sad gledati i predstavu s tom tematikom. U smislu, ‘o super, još jedna predstava o krizi, to je već viđeno…’ A mi smo baš takve komentare htjele izbjeći. Htjele i uspjele. A koja je priča predstave? – Radi se o profesorici hrvatskog jezika koja u nekom trenutku nije htjela dati mito da bi dobila posao u školi i odlučila je postati poduzetnica u kulturi, baviti se izdavaštvom. I nakon nekog vremena krenu represije, blokade, prisilne naplate, ovrhe… Ana Katulić (3)Sve ono što je zadnjih desetak godina zapravo hrvatska svakodnevica. I taj lik male poduzetnice, koja predstavlja svakog od nas, okosnica je priče u kojoj ona ostaje pozitivna cijelo vrijeme. Iako je smeta cijeli sustav funkcioniranja države, koji je samo prividno tu da bi bio na usluzi građanima – ukratko će Ana. Za više informacija, naravno, posjetite prvu sljedeću izvedbu “Male poduzetnice u velikoj blokadi”… Glumici u svojoj prvoj monodrami nije lako prvi put izaći pred publiku. – Uh, opasno me uhvatila trema. Otkad sam dobila tekst u ruke, svojski sam se dala u to, željela samo to raditi, ali opet ti u cijelom tom procesu prođe kroz glavu: ‘Moj Bože, ja radim monodramu koja traje sat i 15 minuta. Ja sama moram ljude držati budnima sat i 15 minuta!’ To nije mala stvar. I onda sam krenula gledati monodrame, pa počneš misliti da ovo što radiš nije dovoljno dobro… I onda smo Romana i ja krenule malo čeprkati i nešto smo, eto, iščeprkale. Ispričala mi je i priču o demonu koji ju je mučio, malom vragu s ramena koji je postavljao stotine pitanja. Kako će biti, hoću li uspjeti… Riješila se tog demona na generalnoj probi, pred desetak prijatelja koji su došli, sjeli i – šutjeli. A to nije bila poanta, jel tako? – Pazi, ja izvodim predstavu, a među njima muk. I mislim si: ‘Što je krivo, zašto ne reagiraju, ovo ništa ne valja, zašto šute…’ I poslije dođu do mene i kažu: ‘Odlično, stvarno si bila dobra’. Mislim si, kako je bilo dobro kad sjedite i šutite. A oni mi kažu: ‘Nismo znali jel se smijemo smijati’. Ha, ha, pa naravno da smijete… – prepričava Ana i nastavlja: – Na premijeri je bilo puno drukčije, više ljudi, bilo je i smijeha, i svega. A to smo i željele, da bude humora, ali i trenutaka koji te natjeraju da se zamisliš. Najveće priznanje bilo mi je kad su mi ljudi poslije prilazili brišući suze. Predstava ih je dirnula, a glumcu je to najbolji mogući kompliment. Svaka emocija znači da sam dirnula čovjeka koji gleda, a to je cilj, ta neka mala katarza. Drukčije Ana promišlja glumu i kazalište od običnog čovjeka. – Gluma nije umjetnost zbog umjetnosti, kazalište funkcionira i kao neka vrsta medija, mora donositi neku poruku, ne smije biti samo zabava za publiku, nego i i pozornica s koje glumac, lik, odašilje poruku. Mora izazivati emocije, da čovjek kući odlazi s gomilom pitanja, da ga to što vidi potakne na razmišljanje. Zato sam oduvijek i željela raditi takve predstave, zato sam se toliko i oduševila tekstom za “Malu poduzetnicu…” – objašnjava Ana. Radila je, kaže, i na jednom kratkom filmu s poznatim hrvatskim glumicama Jadrankom Đokić i Ksenijom Marinković, koja ju posebno oduševljava, a u budućnosti želi… – Bitno mi je raditi, bilo što. Kazalište mi je broj jedan, u kazalištu staneš na scenu, voz krene i ‘furaš’ ga, voziš do kraja. Na filmu je drukčije. Stop, rez, deset minuta pauze dok namjestimo svjetla, vratite se, ajmo sad drugi kadar… Kazalište mi bolje odgovara, ali zaista se ne opterećujem time što ću raditi i gdje ću doći, ne mislim da ću postati neka slavna glumica – prilično uvjerljivo  kaže  Ana.

 

Prvi šef bio joj je – gradonačelnik

 

Možda završiš u sapunicama, prekinuo sam je. – Glupo mi je reći kategorički ne. Ovisi o puno faktora, čak ne toliko o novcu, koliko o projektu. Možda se pojavi nešto super, cool, fora, pa bi i probala. Nije mi skroz odbojno, da mi netko nešto ponudi, dobro bih razmislila – iskrena je Ana, svjesna što takve uloge donose sa sobom.– Ako ljudi ne idu u kazalište, a baš i ne idu, ako ne idu u kina gledati hrvatske filmove, a baš i ne idu, sude glumce po sapunicama. A to nije pravo mjerilo. Sapunica ima svoj budžet, svoje rokove, glumci dođu na set, dvaput snime scenu i ajmo dalje. Tu je važna brzina, a ako snimaš brzo, često nije kvalitetno. No zato je gluma u hrvatskim filmovima odlična – priča Ana. I to kao navijena. A kad hoćeš malo o novinarstvu, zaustavi se. – Znaš što, o glumi mogu pričati danima, o novinarstvu s vremenom sve manje i manje. Nije da me ne zanima, ali zanima me na, recimo, drukčiji način – kaže Ana, koja nije posebno oduševljena stanjem u svojoj, u našoj struci u posljednje vrijeme. 31975– Puno se toga svodi na nebitne polemike, a ja mislim da ljudi to ne žele stvarno čitati. A puno se toga događa oko nas što nije popraćeno. Zadnjih godina bila sam na hrpi prosvjeda, kao novinar i kao građanka, ali to se prati na razini vijesti. Malo tko ide u dubinu, na vrhu našeg novinarstva su teme koje su vrlo površne. U Saboru se bavimo smiješnim replikama zastupnika, a zapravo je tragično što na taj način komuniciraju ljudi koji nas predstavljaju. Ali mi novinari to potenciramo zato što je atraktivno, smiješno i ljude zabavlja. Ne bavimo se važnim stvarima nego nasmijavamo publiku, a to nije dobro. Ima super novinara, super tekstova, da se razumijemo, ali sve manje. Radije ću pročitati dobar komentar, kolumnu, kvalitetne tekstove… I priče iz kvarta u Reporteru i na Cityportalu, naravno. – Naravno, ha, ha. Imaš i ti uspomene iz Reportera, tu si počela, na ovim stranicama. – Prvi put sam došla na RVG još u srednjoj školi, direktor je bio današnji gradonačelnik Dražen Barišić, a ja sam jako htjela biti novinarka. I Dražen mi je odmah dao neke zadatke, da se učim, a onda sam skužila da sve to baš i ne stignem. Zašto? Zato što moram u školu, ha, ha. Nešto jesam radila, moj tata i danas čuva taj moj prvi tekst iz Reportera, izvještaj s vatrogasne skupštine DVD-a Buševec – sa smiješkom se prisjeća Ana, podsjećajući svog sugovornika na jednu davno odigranu utakmicu između Lomnice i Gradića, završenu 1-1.. – Eto, vidiš da se prvi tekstovi pamte. Iako, ja bi vjerojatno i zaboravila da mi nije tate. I to mi i on stalno govori: ‘Vidiš, da nema mene, tko bi ti to čuval?’ Znači, gradonačelnik Barišić kao šef… Kako je to izgledalo iz tvoje perspektive? – Dobar je bio, dobar, ha, ha. Nismo imali puno konflikata, praktički niti jedan, korektno smo surađivali, bez problema – sa smiješkom nabraja Ana. Što bi ti rekla, je li bolji direktor ili gradonačelnik? – Iskreno, ne pratim ga toliko kao gradonačelnika otkad živim u Zagrebu, ali mislim da dobro radi. OK radi svoj posao, nadam se da je okružen pametnim ljudima, koji mu pomažu, ali čini mi se da je dosta aktivan, puno ga ima po Gorici, a to je važno za gradonačelnika. Danas je zagrebačka cura, ali dođe Ana često i doma u Buševec, i u Goricu.– Nešto se radi, nešto se događa, a to je važno za Goricu. Glupo je biti šesti grad po veličini u Hrvatskoj, a istovremeno spavaonica, u kojoj se ljudi zabavljaju tako da šeću pse po par. Često mi se dogodi da dođem u Goricu i na ulici ne vidim ni jednog čovjeka na cesti. Posao gradonačelnika i gradske vlasti je da omogući ljudima da se osjećaju ugodno u gradu, da imaju sadržaj koji mogu konzumirati, da mogu zadovoljiti sve svoje potrebe, od kulture, umjetnosti, bilo čega – poručuje Ana.

 

Doček Nove u društvu s Anom

 

Puno priča, stvarno puno, ispričala mi je ponešto i o profesijama zapisanim u zvijezdama.  – Jednom mi je prijateljica rekla da svaki čovjek u sebi ima tri profesije, razmislila sam i shvatila da  to ima smisla. Sve u životu se događa s razlogom, a ako nešto istinski želiš, na kraju dođe na svoje. Ja sam to spoznala s 28, kad sam se vratila glumi. Moja prva je novinarstvo, druga gluma, a treća… Ne znam, nju još moram pronaći – ‘karamarkovski’ je nabrojala Ana, jer zaboravila je da je ona i voditeljica. – Ajde, neka to bude treće – prihvatila je sugestiju. – I to je stvar u kojoj guštam, nekakav spoj novinarstva i glume. U vrijeme dok sam bila na RVG-u počela voditi neke manifestacije, a sad već godinama vodim Jurjevo i Ivanje, a posljednjih pet godina i doček Nove. Sve manje posjećen doček, ubacio sam se. – Da, žao mi je samo što mi se čini da je svake godine sve manje ljudi, kao da Goričani više nisu zainteresirani za doček na otvorenom. Koga god od izvođača dovedemo, čini mi se da je ljudima svejedno, opet ne dolaze. Možda je i to dio priče koja kaže da Goričani nisu dovoljno zainteresirani za svoj grad. Ali ipak bude veselo, iako je recimo prošle godine bilo -18 stupnjeva, doslovno smo se smrznuli, ali vidi se da su ljudi sretni, raspoloženi. Bude baš zabavno – kaže Ana. Tako nekako prošla je i ova kava. Ana je, naravno, morala dalje, a ja sam sjeo u auto i krenuo kući. Upalio se i radio, kad ono – Ana Katulić u eteru. Koliko ta može pričati…

 

Preneseno iz Reportera broj 351

HOTNEWS

FOTO Završna faza uređenja vatrogasnog doma u Novom Čiču

Dom bi trebao biti gotov početkom iduće godine.

Objavljeno

na

Objavio/la

U tijeku je unutarnje uređenje novog vatrogasnog doma u Novom Čiču, a koji bi trebao u potpunosti biti dovršen do početka iduće godine. Kada bude dovršen, objekt veličine oko 900 metara kvadratnih, bit će na korist svim mjesnim udrugama.

– Ovaj vatrogasni dom bit će pravi društveni dom. Osim vatrogasaca svoje će prostore naći i brojne udruge koje djeluju na dobrobit ovog kraja. Nakon što smo već uredili prostorije Kulturno-umjetničkog društva Čiče da je to sada jedna zavidna razina društvenog života, ali i kada je u pitanju infrastruktura. Ovo je naš odgovor na sve ono što oni pružaju društvu, ali i poticaj drugima da niti jedan dobar i kvalitetan rad neće ostati neprepoznat od strane Grada Velike Gorice – naglasio je prilikom obilaska gradonačelnik Krešimir Ačkar.

26.04.2024. – Obilazak radova na uređenju Vatrogasnog doma u Novom Čiču – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Vrijednost radova je milijun i 245 tisuća eura, a Čedomir Tomašić predsjednik Mjesnog odbora Novo Čiče ističe kako će dom imati više sadržaja.

– On neće biti prazan i neaktivan, a zasigurno će i obogatiti mjesto koje napreduje i u koje se sve više ljudi doseljava. Bit će to jedna lijepa i pozitivna priča za naše mjesto koje je u određenoj fazi ekspanziji razvoja i ima zavidan broj udruga – govori Tomašić.

26.04.2024. – Obilazak radova na uređenju Vatrogasnog doma u Novom Čiču – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Vatrogastvo u Novom Čiču ima stoljetnu tradiciju, a novi vatrogasni dom upravo je prijeko potreban čičkim vatrogascima kako bi adekvatno mogli spremiti svoja vozila i opremu.

– Nakon što je naš stari vatrogasni dom srušen jer je stradao u potresu, ostali smo bez svojih prostorija. Trenutno se nekako snalazimo, a privremeno koristimo i prostorije KUD-a. Veselimo se novim i adekvatnim prostorijama za potrebe ne samo vatrogasnog društva, već i ostalih udruga te mogućnost druženja i okupljanja svih mještana – istaknuo je Zvjezdan Čurla predsjednik DVD-a Novo Čiče.

26.04.2024. – Obilazak radova na uređenju Vatrogasnog doma u Novom Čiču – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

U Novom Čiču već šest godina djeluje i Društvo žena Novo Čiče koje do sada nisu imale svoj prostor.

– Nestrpljive smo da se završi ovaj prostor kako bi mogli u svojim novim prostorima održavati sastanke i brojne aktivnosti koje udruga provodi – rekla je predsjednica društva Vera Stepančić.

26.04.2024. – Obilazak radova na uređenju Vatrogasnog doma u Novom Čiču – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Svoj prostor u novom objektu imat će i Udruga umirovljenika Novo Čiče koje broji 130 članova.

– Do sada nismo mogli se družiti i okupljati naše starije mještane kako bi im uljepšali trenutke u njihovoj zlatnoj dobi. Radujemo se prostoru kojega smo dobili i nadamo se da će radovi biti što prije gotovi – istaknula je predsjednica udruge Nevenka Drapić.

26.04.2024. – Obilazak radova na uređenju Vatrogasnog doma u Novom Čiču – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Stari most je srušen, krenula je izgradnja novog betonskog mosta u Čičkoj Poljani

Rok za izvođenje radova je 180 dana.

Objavljeno

na

Objavio/la

Prije dva mjeseca krenulo je rušenje starog hrastovog mosta u Čičkoj Poljani, a sad su krenuli i radovi na izgradnji novog, vrijednog milijun i 234 tisuće eura. Radove je danas obišao i gradonačelnik Krešimir Ačkar.

– Rok izvođenja radova je 180 dana, a početak je bio 15. siječnja. Most će biti armirano betonske konstrukcije s drvenom ogradom i dug oko 50 kilometara, a širok 7,5 metara. S prometne strane most se sastoji od jedne kolničke trake širine 3,6 metara i obostranih pješačkih staza širina po 1,7 metara. Drago mi je što će mještani uskoro imati kraći put do Velike Gorice za gotovo četiri kilometara. Most bi trebao biti gotov do kraja ove godine, a s njime će ovaj kraj dobiti još veći turistički potencijal – istaknuo je gradonačelnik Ačkar.

26.04.2024. – Obilazak radova na izgradnji novog mosta u Čičkoj Poljani – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Da je most od velike važnosti za taj kraj, potvrdio je i predsjednik MO Čička Poljana Darinko Gučić.

– Mi smo se načekali, ali smo dočekali ovaj most prijeko rijeke Odre koji nam je od velike važnosti za naše mjesto. Kada su bile poplave nismo imali gdje izaći iz mjesta, taj projekt s poplavama je riješen i sada ćemo riješiti ovaj most. Ovo je jedan veliki početak za naše mjesto – istaknuo je Gučić i zahvalio Gradu i gradonačelniku što su omogućili ovaj projekt.

26.04.2024. – Obilazak radova na izgradnji novog mosta u Čičkoj Poljani – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Uz kraći put, most će sada konačno nakon više od jednog desetljeća ponovno spajati Čičku Poljanu i Kuče.

– Do sada morali ići dva kilometara u jednom smjeru da bi zaobišli rijeku Odru. No, ne samo to. Kada su bili visoki vodostaji na ovom području ceste su bile zatvorene, a most je bio na višoj razini pa se moglo prolaziti, veseli nas što ćemo uskoro ponovno imati komunikaciju na dvije strane – naglasio je Gučić.

26.04.2024. – Obilazak radova na izgradnji novog mosta u Čičkoj Poljani – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

26.04.2024. – Obilazak radova na izgradnji novog mosta u Čičkoj Poljani – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Nastavite čitati

HOTNEWS

U tri dana četiri krađe parfema iz Müllera u Dobrilinoj

Ukupna šteta je oko 4 tisuće eura.

Objavljeno

na

Ovaj tjedan gorička policija evidentirala je čak četiri krađe parfema iz Mullera u Dobrilinoj ulici. Prva je bila 22. travnja oko 14:30 sati, iduća je bila dan kasnije 23. travnja i to u dva navrata u 12:30 i 19:30. Posljednja krađa bila je 24. travnja oko 18:50 sati.

– Sva kaznena djela izvršena su na identičan način. Počinitelj je iskoristio trenutnu odsutnost ili zaokupljenost djelatnica poslom. Došao je do polica gdje su parfemi i iste je spremio u torbu te se udaljio iz trgovine – govore nam iz goričke policije.

Šteta je ovim kaznenim djelom 4 tisuće eura, a najvjerojatnije se radi o istom počinitelju.

Nastavite čitati

CityTV

FOTO/VIDEO I Velikogoričani dočekali nove vojne borbene avione Rafale

Fotografirali su ih i snimali s nekoliko lokacija u blizini Plesa.

Objavljeno

na

Prvih šest od 12 višenamjenskih borbenih aviona Rafale, sletjeli su danas iza 12:30 sati u Veliku Goricu! U vojarni “Pukovnik Marko Živković” u Velikoj Gorici dočekao ih je cijeli cijeli državni vrh na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem i predsjednikom RH Zoranom Milanovićem. S uzbuđenjem nove avione dočekali su i brojni Velikogoričani i Velikogoričanke koji su pratili njihovo slijetanje s nekoliko lokacija u gradu u blizini Plesa.

Foto: Cityportal.hr

Povodom dolaska vojnih borbenih aviona Rafalea u Hrvatsku pozdravnu poruku prilikom ulaska u hrvatski zračni prostor u ime Hrvatske kontrole zračne plovidbe uputio im je kontrolor zračnog prometa Filip Mijić:

– Hrvatska kontrola zračne plovidbe želi dobrodošlicu novim zaštitnicima hrvatskog zračnog prostora. Letite mirno i sigurno – rekao je Mijić.

Foto: Cityportal.hr

A piloti 191. eskadrile iz kokpita Rafala su odgovorili:

– Upravo ćemo ući u hrvatski zračni prostor koji će od danas biti sigurniji. Hrvatski rafali stigli su kući – poručili su.

Iz Ministarstva obrane istaknuli su kako je dolazak novih borbenih aviona značajan iskorak prema modernizaciji i jačanju hrvatskih zračnih snaga u zaštiti zračnog prostora te ključni faktor očuvanja sigurnosti Hrvatske u budućnosti, kao i jačanju sveukupne borbene moći Hrvatske vojske.

– Ovaj povijesni trenutak preleta iz Francuske u Hrvatsku također simbolizira i snažnu suradnju između Hrvatske i NATO saveza u zajedničkom očuvanju mira, stabilnosti i sigurnosti – dodali su iz MORH-a.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Goričke srednje škole otvaraju svoja vrata, osmaši imaju priliku za upoznavanje s njihovim programima

Sutra od 10 do 16 sati učenici imaju priliku upoznati škole sudjelujući na radionicama i predavanjima ili pak druženju s našim učenicima i nastavnicima.

Objavljeno

na

Objavio/la

Bliži se kraj još jedne školske godine, a pred učenicima završnih razreda osnovne škole velik je izazov i važno životno pitanje: Koje zanimanje odabrati i koju školu upisati? Kako bi ih upoznali sa svojim programom i školom, goričke srednje škole sutra organiziraju Dane otvorenih vrata koji se odvijaju u sklopu Festivala znanosti.

Srednja strukovna škola Velika Gorica zainteresiranim učenicima i roditeljima predstavit će svojih 12 obrazovnih programa koje upisuju iduće školske godine, od automehatroničar, cnc operater, instalater grijanja i klimatizacije, elektroinstalater, elektromehaničar, frizer, pediker, konobar, kuhar, strojarski računalni tehničar, tehničar za mehatroniku, pomoćni kuhar i slastičar.

Posebno zanimljiv program bit će prezentacija Aditivnih tehnologija od 10 do 12 sati, odnosno prezentacija radova učenika škole koji su izrađeni na 3D pisaču, svi zainteresirani moći će se detaljnije upoznati sa aditivnom tehnologijom, pripremom i samim načinom modeliranja i 3D printanja.

U isto vrijeme tu je i prezentacija različitih pokusa iz područja mehanike fluida kao i izložba učeničkih radova na temu primjena fluida u svakodnevnom životu, kviz, pitalice za posjetitelje. Od 10 do 12:45 sati zainteresirani se mogu priključiti radionici simulacije strujnih zavarivanja ili možda obići novi Regionalni centar kompetentnosti uz stručno vodstvo i prezentaciju suvremene opreme.

– Naši sadašnji učenici će budućim učenicima prezentirati zanimanja kroz zanimljive radionice koje će se odvijati u holu škole, razredima i kabinetima. Čekaju vas igre, pokusi, prezentacija, zabava i druženje – ističu iz škole.

Svoja će vrata od 10 do 16 sati budućim učenicima otvoriti i Ekonomska škola Velika Gorica koja će raznovrsnim radionicama pokazati što sve njihovi nastavnici i učenici rade.

– Upoznajte našu školu sudjelujući na radionicama i predavanjima, druženju s našim učenicima i nastavnicima. Osjetite kako je biti srednjoškolac. Čekaju vas informacije o programima ekonomist i komercijalist – dodaju iz ove goričke srednje škole.

Zanimljiv program pripremila je i Gimnazija Velika Gorica.

– Rađamo se znatiželjni, kao mala djeca se pitamo zašto je nebo plavo, a trava zelena, a kad odrastemo postajemo produktivni članovi zajednica. Čežnja za dodatnim znanjem i poticanje urođene znatiželje u svim dobima života je vrijedan cilj za koji se Festival znanosti i naša kola zalažu – govore iz Gimnazije u čijim će se prostorima, također od 10 do 16 sati, održati zanimljive radionice kojima se mogu priključiti učenici osmih razreda s područja grada i okolice.

31.03.2021. Velika Gorica. Gimnazijalci snimali spot za 30. obljetnicu svoje škole. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Pripremili su prezentaciju znanstvenih istraživanja iz područja inteligencije, predavanja na temu kako računalo uči, inteligencija životinja, duel inteligencija i umjetnost i inteligencija.

A da igranje šaha nije samo zabava, pokazat će učenicima u Zrakoplovno tehničkoj školi Rudolfa Perešina.

– Igranje šaha je intelektualna vježba koja potiče razvoj ključnih kognitivnih sposobnosti poput problema rješavanja, strateškog razmišljanja i prostorne vizualizacije. Šah se često naziva ”gimnastikom uma” jer potiče igrače da koriste i razvijaju različite dijelove mozga. Sudjelovanjem na ovom festivalu, učenici će otkriti kako šah može poboljšati njihovu produktivnost, koncentraciju i akademske vještine, čineći ih boljim učenicima i stratezima u svakodnevnom životu – ističu iz škole.

Priključiti se možete od 10 do 16 sati.

Nastavite čitati

Reporter 436 - 11.04.2024.

Facebook

Izdvojeno