U večernjim satima jučerašnjeg ponedjeljka, u mjestima i selima našeg Turopolja, brojni su se ugrijali uz Jurjevske krijesove, koji su se palili u čast dolaska blagdana Svetog Jurja, Jurjevdana, koji se obilježava 23. travnja. Uz blagdan je vezan niz običaja, a nalazi se na granici između zimske i ljetne polovice godine, kad se ‘iz tame izlazi na svjetlo’.

Jurjevdan je u hrvatskom narodu obilježen brojnim starim običajima i drevnim vjerovanjima, od kojih su neka očuvana do današnjih dana, a korijene vuku još od pretkršćanskih vremena. Jurjevski običaji poznati su u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (uglavnom kajkavskoj) i u sjeveroistočnoj Sloveniji. U narodu je prihvaćen kao pravi početak proljeća te kao početak gospodarske godine. Program proslave Turopoljskog Jurjeva započelo je već u nedjelju 21. travnja u Mraclinu, Dubrancu, Velikoj Mlaki i Kurilovcu, a nastavlja se i u pojedinim mjestima ovog tjedna, sve do završne proslave na Tuđmancu ove nedjelje.

Foto: Jurjevski krijes okupio je ‘celo selo’ i još podosta gostiju/ KUD ‘Nova zora’, Donja Lomnica

Sinoć smo došli osjetiti dašak ‘dočeka’ tog posebnog blagdana baš u ‘kolijevci Jurjevskih krijesova u Turopolju’, a ona je, kako kažu oni upućeniji u drevne običaje – u Donjoj Lomnici!

I doista se jurjevsko ozračje itekako osjetilo, u sinoć prilično friškom zraku, ispred i u čarobnom zelenom okolišu Vatrogasnog doma DVD-a Donja Lomnica! U iščekivanju glavnog događaja, paljenja krijesa, okupilo se ‘celo selo’, a osim članova udruga koje su sve to organizirale, folkloraša, vatrogasaca, POT sučije, branitelja, umirovljenika i mjesnog odbora, bio je tamo i nemali broj pozvanih prijatelja i familije.

Za program prepun pjesme i plesa u čast ovog sveca i starih običaja pobrinuo se, tradicionalno, KUD ‘Nova zora’,  jedno od najstarijih kulturno-umjetničkih društava našega kraja, jer 105 let im je već! Iako je nekad masovno obilježavanje ovih običaja u današnje vrijeme uvelike nestalo, Jurjevski običaji u Lomnici, ophodi i paljenje kresova, kontinuirano su se održavali i za cijelo vrijeme komunističkog režima, kada se to baš i nije podržavalo zbog vjerske obojanosti običaja.

– Puno naših starih se ovdje sjeća još tih obilazaka jurjaša i jurjašica, kak’ ne, išlo se od kuće do kuće, odvojeno, jer su se natjecali tko će dobiti više darova. Prošle godine smo organizirali baš kak’ se nekad išlo, al’ umjesto jajca ili slanine, kaj se nekad darivalo, djeca su si bome skupila finu svotu eurića – priča nam kroz smijeh sjajno raspoložena i, kao i uvijek, sveprisutna tajnica Zlatica Krznarić, koja je brojnima poznata i kao tajnica Zajednice KUD-ova Grada Velike Gorice.

I sinoć je bilo vidljivo kako je KUD ‘Nova zora’ motor koji pokreće čitavo mjesto, a Zlatica metaforički rečeno ‘glavni strojovođa’. Ne samo što je članica KUD-a impresivnih gotovo pola stoljeća, i njena je čitava obitelj aktivna u tom društvu, baš kao i svi drugi mještani. Kad tome pridodamo zajedništvo svih aktivnih lomničkih udruga koje su se potrudile oko programa, posebno vatrogasaca koji su pazili da se razigrani i krijesom očarani klinci sigurno igraju i trčkaraju oko visokog plamena, možemo doista reći kako smo s velikom radošću dočekali Svetog Jurja!

A prizor kad vam iznad Jurjevskog krijesa na noćnom nebu iznad Donje Lomnice svako malo prelijeću avioni u dolasku u našu Međunarodnu zračnu luku F. Tuđman, tek smo doživjeli kao dokaz kako se možda krijesovi više ne pale na svakom križišću, no da su tradicija, narodni običaji, priče, vjerovanja i legende itekako živi i u današnja, moderna vremena..

Ako ste propustili dosadašnje Jurjevske krijesove, uhvatite još koji ovotjedni, ili pak dođite na središnje slavlje Turopoljskog Jurjeva sa završnim paljenjem krijesa, ove nedjelje, 28. travnja, s početkom bogatog programa od 18 sati u središnjem gradskom parku dr. Franje Tuđmana.

Jer, narodna vjerovanja kažu kako Jurjevski krijes, njegova vatra i dim, imaju magičnu moć zaštite od bolesti i drugoga zla, pa se do današnjih dana zadržala stara izreka:  ‘Gdo bu na kresu, ne bu v lesu! (Tko će biti na krijesu, neće biti u lijesu!).

Lijepa vijest koju je objavilo DVD Novo Čiče, kako je upravo njihov vatrogasni operativac, Luka Čučuković, pobijedio na Čakovečkoj vatrogasnoj utrci, u kojoj je ‘prešišao’ svih 24 natjecateja u kategoriji od 20 do 19 godina, rezultatom 5 kilometara za 0:20:20 minuta, sama po sebi izvuče osmijeh na lice.

No, kad vam u istom danu stigne i informacija kako je taj isti 20-godišnjak sudjelovao, i to također vrlo uspješno, na16th International Physicist’s Tournament – IPT , međunarodnom natjecanju iz fizike održanom na jednom od top 10 sveučilišta u svijetu, ETH Zuerich u Švicarskoj, jasno je već kako se radi o posebnom mladom čovjeku. Natjecanje se održalo od 1. do 7. travnja, a u konkurenciji 21 najbolje kvalificiranih timova iz cijelog svijeta, hrvatski tim je zauzeo ukupno 15. mjesto.

– IPT je natjecanje u kojemu tim od šest studenata mora kroz nekih šest mjeseci riješiti 17 neriješenih problema iz fizike. Na samom natjecanju ta rješenja se predstavljaju u obliku Physics Fightova u kojima se tri time, od kojih jedan izlaže svoje rješenje, drugi ga kritizira, a treći vodi raspravu ka boljem rješenju među svih timova, bore za bodove koje dodjeljuje stručni žiri – pojasnio nam je Luka.

Osim što za ovogodišnji plasman hrvatskog tima kaže kako je to ‘jako dobar rezultat, obzirom na konkurenciju najboljih sveučilišta svijeta‘, on osobno je briljirao u jednom segmentu programa u sklopu natjecanja.

– Ja sam osobno osvojio nagradu za najbolje izlaganje na IPT konferenciji koja se održava u sklopu natjecanja. Na toj konferenciji sam prezentirao rješenje problema 8 ‘Peculiar Echo’. Sam problem je istražiti zanimljiv zvuk, koji se čuje prilikom pljeskanja ispred piramidalnog hrama Kukulkan u Meksiku. Analizirali smo zvučne zapise ovog fenomena te pomoću fizičkih i matematičkih metoda pronašli model i objašnjenje ovog fenomena. Nadalje eksperimentalno smo rekreirali ovaj zvuk te potvrdili da naš model precizno predviđa karakteristike reflektiranog zvuka. Fascinantna činjenica jest da model predviđa reflektirani zvuk iz same geometrije piramide te nema tzv. slobodne parametre – rekao nam je ovaj student 2. godine studija Istraživačke fizike pri zagrebačkom PMF-u.

Iako je konkurencija i ovdje bila jaka, trebalo im je nekoliko tjedana za najbolji model pojašnjenja frnomena tog posebnog zvuka ispred meksičkog hrama, kojim se mladi fizičari bave već godinama.

– 2007. i 2008. je bilo par radova koji su na drugačiji način to riješili, ali nisu imali skroz dobro ‘poklapanje’. Jedan rad je isto imao ideju sličnu kao mi, ali nije imao matematičko rješenje već pokušaj simulacije, a na samom natjecanju je više timova imalo razna rješenja, neka bolja, neka lošija – otkriva nam.

Ni ovogodišnji uspjeh na švicarskom IPT-u naravno da nije došlo slučajno, jer Luka tijekom čitavog školovanja ide na natjecanja, gdje osvaja prestižne nagrade, pa se čini kako je već sad prilično jasno da ćemo za razne daljnje uspjehe ovog ‘malca’ iz Novog Čiča čuti još puno, puno puta!

A što se sportskog početka ove priče o višestruko talentiranom dečku iz susjedstva tiče, stiže i iznenađenje za kraj! Osim što je već 14 godina u DVD-u Novo Čiče, u sport ga je uvela mama, koja je ni manje, ni više, no  gorička Iron Woman!

– U sport me uvela mama, Vedrana Janjić, trčao sam i prije samostalno, a od siječnja trčim i kao član Maraton Kluba Velika Gorica – otkrio nam je za kraj razgovora, Luka Čučuković.

Inače, odlazak hrvatskog tima mladih lumena na ovo prestižno međunarodno natjecanje omogućili su PMF u Sveučilišta u Zagrebu, Studentski Centar Sveučilišta u Zagrebu, Tehnozavod d.o.o. te Dalekovod Projekt d.d. Svi sponzori koji su voljni sudjelovati u potpori ovog mladog tima fizičara na daljnjim svjetskim natjecanjima, unaprijed zahvalne studente i njihove mentore možete kontaktirati putem e-mail adrese: [email protected] .

 

Danko Tomanić, sisački glazbenik i kantautor, na hrvatskoj glazbenoj sceni prisutan je dugi niz godina, a 25. travnja će koncertom pod nazivom ‘Večer duhovne šansone’, obilježiti značajnih 35 godina glazbenog stvaralaštva. Osim što je umjetnik, Danko je i predsjednik Udruge slijepih i slabovidnih Sisačko- moslavačke županije. Stoga i ne čudi cilj njegovog slavljeničkog koncerta, u kojemu će sudjelovati i impresivan broj gostujućih glazbenika!

Posebnost ovog nastupa je njegova humanitarna namjena! Naime, sva prikupljena sredstva biti će korištena za javno korisne projekte organizatora, a to je Udruga veterana, vojnika i domoljuba, kojoj je vizija ‘Postati referentno mjesto onima koji su spremni služiti, koji aktivno žive svoju vjeru i vole svoju domovinu’.

Obzirom kako je njihov član naš sugrađanin Slobodan Mišćević Mićo , voditelj humanitarno-karitativne sekcije pri udruzi UVViD, brojnima poznat kao tihi, ali neumorni pokretač vrlo uspješnih akcija, gdje se konkretno pomaže svakom čovjeku u nevolji, upravo smo njega i zamolili da pojasni namjene akcije i otkrije što nas sve očekuje na tom humanitarno-glazbenom događaju. 

– Pozdrav svima, i zahvala na podršci i humanosti! Ideja koja stoji iza Dankovog koncerta je dvostrana. Jedna je humanitarni, donatorski cilj, kojom Danko kroz svoju izvedbenu umjetnost želi pomoći rad naše udruge kroz prodane ulaznice. Od tih sredstava ćemo pomoći onima koji nas trebaju, kroz naš karitativni dućan KOD, koji pomaže beskućnicima i drugima u potrebi. Druga strana ovog događaja je pozvati na koncert one koji će kroz Dankov izričaj i neosporno veliki glazbeni talent biti dotaknuti i Božjom ljubavlju. Tomanić je doista poseban i pravi je blagoslov čuti njegove pjesme, koje će izvesti sa čak 30 gostujućih glazbenika. Nadamo se ispunjenoj dvorani Lisinski i stoga vas sve molimo da u što većem broju sudjelujete u ovom projektu udruge, i hvala vam na tome! – rekao nam je u ime organizatora, naš sugrađanin i humanitarac Mićo. 

Sisački glazbenik, humanitarac i kantautor, Danko Tomanić, u svojoj je bogatoj karijeri surađivao s brojnim hrvatskim glazbenicima, te održao niz koncerata i recitala duhovne glazbe diljem Lijepe naše i susjednih zemalja, u Njemačkoj, Švedskoj, ali i preko ‘velike bare’ u SAD-u.

Detalje o programu i gostima humanitarnog koncerta i večeri duhovne šansone Danka Tomanića i njegovih gostiju, koji će biti održan u četvrtak, 25.travnja, s početkom u 20 sati u Maloj dvorani KD Lisinski, možete pronaći OVDJE.

Ulaznice po pojedinačnoj cijeni od 20 eura, te 50 eura (pet karata) za obiteljsku ulaznicu moguće je kupiti isključivo kod organizatora pozivom na broj: 098/316284 ili mejlom na: [email protected].

 

Naslovna fotografija: Kantautor Danko Tomanić,  25.travnja će obilježiti 35 godina glazbenog stvaralaštva humanitarnim koncertom u Maloj dvorani KD Lisinski

Uoči najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa popričali smo s velečasnim Dragutinom Kujavcem, župnikom Župe sv. Petra i Pavla, o izuzetnom značaju Svetog vazmenog trodnevlja. 

Članak je izazvao veliku pozornost među našim čitateljima, što i ne čudi, obzirom da je velečasni Dragec, kako ga zove većina župljana, govorio biranim riječima o najznačajnijem vremenu u liturgijskoj godini kada kršćani slave otajstvo muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Već pri samom dolasku na snimanje, bilo je nemoguće ne zamijetiti pravi arboretum u vrtu ispred župnog ureda, koji se nalazi odmah iza crkve. Raskošne krošnje, raznoliko cvijeće, grmovi…Na samom ulazu ispred ograde velečasni je našao mjesta čak i za bambuse!

Nakon malo nagovaranja, jer kako nam je rekao ‘koga bi to zanimalo’, ipak nam je odlučio ispričati priču o velikoj ljubavi prema biljkama, zelenilu, te želji za što više harmoničnog pobratimstva ljudi i okoliša. A novinari, kakvi već jesmo znatiželjni, ‘morali’ smo ga pitati hoće li uskoro i na jedinom preostalom djeliću zelene površine između jedne od načičkanih zgrada u Miošićevoj,  i crkve sv.Petra i Pavla, niknuti nova višekatnica, velečasni se samo nasmiješio i otkrio nam ono što i nije tako poznato široj javnosti – ta zelena oaza usred tona i tona betona već je našla svog kupca, a nedavno je, kako nam je rekao, izravnato i kreditni dugovanje, pa je tih tisuću i nešto ‘zelenih kvadrata’ od sada u vlasništvu župe!  

Naime, crkva sv. Petra i Pavla, nalazi se u središnjem dijelu ulice koja je zadnjih godina postala simbolom građevinskog booma u Velikoj Gorici, pa je dobila i svoj gorički naziv – Aleja novogradnje. Iako je crkva i sama po sebi monumentalna građevina, njeni visoki tornjevi se sve teže naziru između gigantskih građevinskih kranova i novoizgrađenih višekatnica. 

Sve to godinama gleda i vlč. Dragec, po mnogočemu specifičan svećenik. No, ono po čemu je itekako poznat među svojih više od dvije tisuće župljana, pa i šire, jest njegova ljubav prema – biljkama!

-Istina jeste, imate točnu informaciju, da sam to ja kupio. Radi se o parceli od oko 1200 ‘kvadrata’, koja je u direktnom kontaktu s postojećom crkvenom parcelom. Zapravo sam procijenio da bi bilo šteta propustiti kupnju parcele i možda tako omogućiti da nam dođe višekatnica gotovo do samog zida crkve. Hvala Bogu da se stvorila takva mogućnost, iako mi je izgledalo da je neostvarivo. No, uspio sam uz podršku župljana kupiti taj zeleni pojas do crkvene zemlje i malo odmaknuti tu visoku gradnju. Mislim da su i susjedi zahvalni, mnogi mi kažu da je to najbolji potez koji sam napravio – smije se skromni i javnoj promociji ne previše sklon, velečasni Kujavec.

 

Priča nam kako ga od djetinjstva prati posebna sklonosti i ljubav prema bilju, pa otkriva i kako bi, da je imao mogućnosti uz teologoju studirati još nešto, to bi sigurno bila botanika.

– Meni je svaka biljka lijepa. Često puta sam se našao sam pred sobom s osjećajem da sam pomalo čudan, jer u rasadniku obavezno ne bih mogao da ne kupim bar jednu biljku, za koju sam već znao gdje bih ju mogao posaditi ovdje u vrtu. Sad već nisam u tolikoj snazi. Bambuse se neponovljivo ‘čuju’ dok puše vjetar ili pada kiša, ali dosta se šire i su neiskorjenjivi. U Japanu imaju i svetkovinu bambusa kao simbola postojanosti, izdržljivosti, prijateljstva i vjernosti – priča nam biranim riječima o svom i župnom biljnom bogatstvu velečasni Dragec.

No, čini se kako je ta njegova ljubav prema biljnom svijetu ipak dio jedne puno šire unutarnje priče. Jer, takav postupak, kreditno se zadužiti da bi kupio zemlju za opće dobro zajednice, ne s ciljem da bi u ovo vrijeme ‘masno’ zaradio na samoj daljnjoj prodaji parcele, predstavlja itekakav izuzetak od pravila.

Svjestan je on i kako njegova crkva vapi za obnovom, no vjeruje kako mu je odluka bila ispravna.

– Vidite i sami da je potreba i za dovršenjem vanjskih stepenica, isto tako je dosta hitna i obnova stepenica na ulazu u crkvu, ali procijenio sam – to može stajati, stepenice mogu još pričekati. Možda uspijem još i za moje vrijeme to napraviti ili će se neki moj nasljednik primiti tog posla. Ali da sam propustio tu priliku za kupiti zemlju, vjerujem da se ta prilika više neće pojaviti. Zato sam još prije četiri godine tome dao prednost, sada je i dugovanje koje sam imao za tu kupnju poravnato i to je sad župna zemlja. Što će u budućnosti tu biti, nemam još jasnu viziju, ali vjerujem da će se iskoristiti na najbolji način – otkriva nam svećenik kojemu je ova, druga po starosti, velikogorička župa povjerena još 2002.godine.

Kroz susrete s brojnim ljudima velečasni Kujavec itekako je upoznat s valovima naseljavanja u naš grad, jer njegovi su župljani došli s raznih strana. Osim župljana iz Turopolja i Vukomeričkih gorica, ovdje su prvo stizali mladi bračni parovi kojima su njihove tvrtke dodjeljivale stanove u Velikoj Gorici, a neke firme su čak i namjenski gradile zgrade za svoje radnike, pa su do danas ostali nazivi Pionirsko i Kromosovo naselje. Sjeća se velečasni i naseljavanja ljudi iz BiH, povratnika s rada u Njemačkoj, a zadnje veće naseljavanje bilo je tijekom Domovinskoga rata kada su brojni prognanici i izbjeglice upravo ovdje našli utočište od ratnih strahota.

Stoga ova, zbilja rijetko viđena, akcija spašavanja zelenila za korist šire zajednice, nosi i puno dublju i, nadamo se, dalekosežniju poruku. Baš poput priče o bambusima iz svećenikova vrta – koji su simbol postojanosti, izdržljivosti, prijateljstva i vjernosti.

– Svi se danas tuže na ovom našem području gdje se najviše novih zgrada gradi, smeta im ta jako velika izgrađenost i nedostatak zelene površine. Eto, meni je stalo. Ponekad se pitam dijele li i drugi takvo mišljenje da smo mi u Hrvatskoj u jednoj situaciji koja nas čini bogatijima od mnogih drugih naroda, ali se ponašamo, evo kad gledamo tu gradnju, kao da smo neki Monako ili Hong Kong. Kao da nemamo dovoljno zemlje po glavi stanovnika, pa da ne bi mogli prostor predviđen za stanovanje i život ljudi mogli učiniti i lijepim i humanim. Ili tu možda nedostaje nekakvog urbanističkog autoriteta i plana koji bi to mogao provesti, ne znam. Nadam se da će taj prostor, kao dio prirode u ovoj sredini, koristiti mnogima. Meni je stalo do ravnoteže između svijeta prirode i svijeta ljudi – rekao nam je završno velečasni Dragutin Kujavec, župnik Župe sv.Petra i Pavla.

 

Naslovna fotografija: Crkva sv.Petra i Pavla s vrha susjedne zgrade (uz dopuštenje autora, te našu veliku zahvalu)

Ostale fotografije u članku: G.Kiš, Cityportal.hr

 

Jedna od brojnih zanimljiva činjenica o ansamblu JANE, jedinstvenom ansamblu iz Velike Gorice, koji je gotovo od samog starta poznat i puno dalje od granica Turopolja, vezana je za sam njihov početak. Naime, kao službeni datum njihovog osnutka ubilježen je baš Svjetski dan šale, 1. aprila 2004. godine. No, punih 20 godina kasnije, kristalno je jasno kako je njihova priča sve samo ne – šala!

Iza njih su turneje diljem Europe i svijeta, stotine rasprodanih koncerata, možda još i više onih besplatnih, čitav niz nagrada, kao i umjetničkih suradnji. Počele su kao vokalno-instrumentalni sastav, a od nedavno su i ansambl. Pred njima je ‘čitav kufer’ pun planova, a iz njega će već ovog ljeta izvaditi jedan kojemu se posebno vesele – odlazak na Olimpijadu zborova koja će se ove godine održati na Novom Zelandu. Prije svega, tu je veliki slavljenički koncert za njihov 20.rođendan, koji će tradicionalno održati u Dvorani Gorica Pučkog otvorenog učilišta.

O uzbudljivim počecima i planovima za budućnost, ali ponajviše o svima onima koji su zaslužni za ovu prekrasne umjetničke priče iz naše Velike Gorice, kao i brojnim uzbudljivim trenucima koje su zajedno prošli zadnja dva desetljeća, popričali smo s Alinom Haraminčić, predsjednicom Ansambla Jane.

– Malo je smiješan datum našeg početka, ali bilo je proljeće i zato smo nekako izabrale taj datum. Spontano se našlo nas sedam cura, koje smo dugo plesale zajedno u Folklornom ansamblu Turopolje, pa kako je došlo do ‘smjene generacija’, prestale smo plesati, još smo imale nešto sitno nastupa na kojima smo pjevale. Tako se rodila ideja da nastavimo samo s pjevanjem i tako je sve krenulo, tako su počele Jane! Od nedavno smo i ansambl, jer imamo tamburaše s kojima nastupamo, to nam je puno primjereniji naziv – otkriva nam Alina.

Kroz priču i zafrkanciju došlo se i do naziva, jer trebalo je biti nešto kratko, pamtljivo, a opet vezano za turopoljski kraj.

– Neću ni reći kakvi su se tu sve prijedlozi vrtjeli, bilo je zbilja puno smijeha. Pa, evo otkrit ću kako smo se mogle zvati i Turopoljske ševe, hahaha, ali to je bila više zafrkancija. Jana je jedno zvučno turopoljsko ime i to smo jednoglasno prihvatile – priča nam predsjednica ansambla.

Ujedno ističe kako su imale istinsku sreću što su njihovi najbliži suradnici vrhunski znalci i profesionalci.

– Neizostavno je ovdje spomenuti i veliku inicijalnu podršku koju nam je na početku pružila voditeljice FA Turopolje, Zlatica Žerjav, koja je potaknula našu tadašnju predsjednicu Marinu (Bjeloš) Keleković i mene kao tadašnju tajnicu, da čitavu priču formaliziramo i osnujemo  udrugu i sve to pokrenemo kak’ se spada. Zahvalne smo i na našem glazbenom mentor Ivanu Potočniku, i svakako našem glavnom producentu, organizatoru, koji brine o milijun stvari, našoj ‘Katici za sve’, Danijelu Skrbinu – ističe.

Ono što ih čini dodatno posebnima i možemo reći jedinstvenim ansamblom na ovim prostorima je i činjenica da vokalni sastav ima i instrumentalnu pratnju, a to su njihovi tamburaši Jankići.

Na tragu stečenih folklornih temelja i ne podilazeći mnogobrojnim ‘modernim’ stilovima, u duhu tradicijske glazbe i jedinstvenog vizualnog identiteta, Jane su se ostvarile kroz mnogobrojne koncerte i velika natjecanja, uz zavidan broj nagrada i priznanja, kako u domovini tako i u inozemstvu. Njihova kvaliteta prepoznata je I diljem svijeta, a ta je globalna ljubav krenula prije gotovo deset godina.

–Već 2005.godine su Jane išle na prvu turneju, bio je to festival u Engleskoj, gdje smo osvojile srebro. Na prvi baš veliki i vrlo značajan festival zborskog natjecanja, a to je Olimpijada zborova, krenule smo još 2008.godine. I od tada redovito sudjelujemo, održava se svake dvije godine. Olimpijada nam je izuzetno značajna, jer je potvrda naše kvalitete, tamo ne može svatko tamo nastupiti, jer postoje  prednatjecanja, do sada smo uvijek prolazile sve selekcije – priča nam predsjednica ansambla.

Kako su Jane rasle, što brojem koncerata, što brojem osvojenih nagrada i priznanja, ali i brojem članica, čiji se broj od početnih sedam doslovno poduplao, posebno su zadovoljne i time što je i Grad Velika Gorica prepoznao u kojoj mjeri te vrhunske vokalistice i njihov tim promoviraju naš grad i čitavo Turopolje, te im je dodijeljen stalni prostor za vježbu.

– U samim počecima, prvo smo se družile, pjevale i vježbale u kući kod članice Silvane, pa smo dugo vremena bile ‘podstanarke’ u jednoj od prostorija Centra za odgoj i obrazovanje djece u Zagrebačkoj, a zadnjih nekoliko godina od Grada smo dobile prostorije iznad NK Udarnika, gdje održavamo redovite probe – ispričala nam je Alina.

Proputovale su Jane sa svojim timom već priličan broj kilometara, jer nastupale su i natjecale se i u Austriji, Kini, Americi, Južnoafričkoj republici, Gruziji, pjevale su i u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, a ovog ljeta ih čeka najveća kilometraža – put na Novi Zeland!

– Jako se veselimo tome, jer je ovog srpnja Olimpijada zborova u Aucklandu, pa smo već dugo u planiranju i pripremama. Olakotna je okolnost što se taj festival uvijek održava ljeti, jer dosta naših članica radi u prosvjeti, i ja sam učiteljica u školi, pa nam taj termin puno toga olakšava u organizacijskom smislu. Puno se pripremamo i iako smo na natjecanju već osvojile puno zlatnih medalja još uvijek nam nedostaje ta vrhunska nagrada, Grand Prix Olimpijade zborova. No, tamo dolaze profesionalni zborovi, čije države pokrivaju sve troškove, one se samo s time bave. Tako da smo sa ovime što smo postignule do sada izuzetno ponosne – ističe.

Osim sjajnih i trajnih stručnih suradnika, Jane imaju i izuzetno vjernu publiku, pa se baš za svaki njihov nastup traži -karta više!

– Zbilja imamo jako vjernu publiku, ljudi nas vole, jer zapravo smo jedini vokalni ansambl s područja Turopolja i bili smo nešto sasvim novo. Iako nam je repertoar primarno folklorni, i ne mijenjamo ga previše tijekom godina, izašle smo i u neke etno vode, pa i klapske izvedbe, naučile smo i neke suvremene pjesme. Svakako bih spomenula predivnu kreativnu suradnju s poznatim umjetnikom Zdenkom Bašićem, koja postoji još od prvog Perunfesta, a nastavila se i kroz video ‘Dragi dragoj’ – kaže.

Oduševljenje njihovim nastupima ne treba ni čuditi, jer osim vrhunske izvedbe, te posebnog vizualnog doživljaja, pjesme koje JANE izvode na svojim koncertima obuhvaćaju područje cijele Hrvatske. Ovaj je ansambl rado viđen gost i u Hrvatskom glazbenom zavodu, Hrvatskom narodnom kazalištu, Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, jer one jednostavno plijene pažnju svojim glazbenim izvedbama.

Slavljenički koncert koji će Jane pokloniti svom gradu i publici očekuje nas večeras, u subotu, 13.travnja, s početkom u 19 sati.

-Koncert je naš uobičajeni cjelovečernji concert, malo proširenog programa s malo više gostiju. To su naši suradnici tijekom proteklih 20 godina, tako da se veselimo koncertu, veselimo se našoj publici i potrudit ćemo se da sve bude baš onako kako treba – kaže Alina uoči večerašnjeg koncerta.

Ono što svakako želi naglasiti jest i velika zahvalnost koju sve članice upućuju svojim najbližima.

-Iako nam je to hobi, jer ne možemo od toga živjeti, dapače često budemo i u ‘minusu’, a tu su i zahtjevna planiranja vremena. Oduzima nam dosta vremena, gotovo sve smo majke, to je svojevrsna žrtva, ali i jedna velika ljubav i nešto ‘samo naše’. Večernje probe, turneje, tu stvarno treba veliko razumijevanje obitelji. Bez podrške uže i šire obitelji puno toga nam ne bi bilo moguće. Zato im na tome u svakoj prigodi javno zahvaljujemo što su uz nas, svaka im čast, znamo da oni to znaju, no doista im velika hvala i ovim putem -poručuje Alina Haraminčić u ime svih članica i tima ansambla.

Svoj 20.rođendan ansambl Jane obilježit će još i izložbom u Muzeju Turopolja ovog listopada, gdje će prikazati kronologiju događanja uz niz fotografija, izloženih priznanja, dokumentarnih filmova, a publika će uživati u još jednom njihovom nastupu. Do kraja godine održat će još nekoliko slavljeničkih nastupa, pa i koncerata, od kojih će neki biti i na području Turopolja, a neki i nešto dalje, no planovi se još slažu.

Još uvijek je u izradi i financijski plan za, dosad, najveću avanturu ansambla Jane, jer trošak putovanja na Olimpijadu zborova na Novi Zeland je izuzetno visok. Stoga vjerujemo kako će Grad, ali i Zagrebačka županija, Ministarstvo kulture, pa i brojni poduzetnici s turopoljskog područja prepoznati koliko su Jane svojim dosadašnjim radom i postignutim uspjesima zapravo zadužile sve nas. Vrijeme je da im dio toga vratimo i pošaljemo ih po taj Grand Prix u daleki Auckland!

 

Naslovna i fotografije u članku: Ansambl Jane